Pčelarstvo
Pčelarstvo je grana poljoprivredne koja se bavi uzgojom pčela medarice radi dobivanjem meda,voska,matične mliječi,peluda,propolisa i pčelijeg otrova te oprašivanja uzgojeni samonikli biljaka, čime povećavaju količinu i kakvoća biljne proizvodnje.Drevni je čovjek uzimao pčelama saća s medom iz šupljeg drveća i pećina te koristio med kao hranu i ljek a pčelinji vosak za rasvjetu,preradu kože,vaštenje platna i druge svrhe.Osutkom stalnih naselja počeo je uzgajati pčele,isprva u izdubljenim panjevima (dubina) a poslje u košnicama platenima od pruca i premazanim blatom (pletara) ili izgrađenima od kameni ploča ili pečene ilovače. Na početku 19 stoljeća bilo je izumljena košnica s pokretnim saćem na okvirima. Gotovo istodobno pojavila su se dva druga izuma ;kalup za izgradnju osnovne saće i vrcaljke za med. Time su postavljeni temelji modernog pčelarstva.
U suvremenom pčelarstvu upotrebavljaju se dva osnovna tipa košnice: lisnjača i nastavljače.Lisnjača je košnica od jednog djela i otvara se sa stražnje strane.Ne može se proširivati ni smanjivati,to jest prilagoditi veličini zajednice ili veličini paše.Vodoravno matičnom rešetkom podjeljena na dva.Kod nas je lisnjača zastupljena tradicionom košnicom tipa Alberti-Žnideršič (AŽ košnicom). Pogodnos je te košnice mogućnost ugradnje u zidove nepokretni ili pokretni paviljona.Nastavljače imaju najmanje dva postavljena okomito ;u dornjem je djelu plodište,odnosno leglo,a u gomjema su zalihe meda (medište).Nastavljače su u Bosni i Hercegovini zastupljene najčešće Longstroth-Rootovom (LR košnice) a ređe Dadant-Blatovom (DB košnicom).
Bosni i Hercegovini postoje povoljni uvjeti za razvoj iskoristivog pčelarstva, jer su naša područja boga raznovrsnim medonosnim biljem na prirodnim livadima u šumama na velikim krškim i poljoprivredni površinama.Raznolikost područja osigurava stalnu pčeliju pašu,to jest cvijetnu medonosnoga bilja u različito doba.Osim nepokretnim pčelinjaka postoje i pokretnim pčelinjaci, koje se sele na nekoliko paša godišnje.Pčelije paše djele se na nektarne paša i mednu rasu (medljiku).Najpoznatije su nektarne paše : uljana repica,voćke,bagrem,lipa,livade,pitomni kesten,majčina dušica,suncokret,metvica,vrijesak,ružmarin,lavandai kadulja.Mediljka ili medna rosa veliku količinu izlučina lisni i štitostih uši na lišću šumskog drveća i grmlja na kojim parazitiraju a pčele ju skupljaju.
U prehrani ljudi med veliko značenje,a sve više se koristi i matična mliječ,pčelini otrov,propolis i pelud kao pomoćna ljekovita,kozmetička i toletna srestva.Danas (2021) u Bosni i Hercegovini ima oko 6.500 i 9.800 pcelara.